MIT br. 1 

Ne dosoljavam hranu, dakle, ne unosim previše soli.

Više od 75% unesene soli nalazi se skriveno u prerađenoj hrani, kruhu i napitcima pa čak i u voćnim sokovima, mineralnim vodama, u dodacima prehrani koje kupujemo u dućanu, ljekarni ili drogeriji. Sol se dodaje i u kupovno sirovo mljeveno meso, sirove mesne sastojke za roštilj i piletinu, a osobito je mnogo ima u kruhu i pecivima koji su nam temelj prehrane. Pripazite na sadržaj natrija istaknut na pakiranju vaših omiljenih multivitamina ili nadomjestaka za zdravlje zglobova kao i na svim proizvodima.

MIT br. 2

Osim uobičajene soli, danas postoje bolje, zdravije soli.

Svaka sol je sol, neovisno koliko košta i dolazi li s Himalaje, Havaja ili je pomiješana s đumbirom i češnjakom ili nečim trećim. Sol je sol neovisno o tome je li morska ili kamena, je li sitna ili je krupna, ili se zove cvjetna sol ili solni cvijet. Sol je sol. Uvijek je to NaCl. Ne nasjedajte na marketinške trikove koji ne samo da oštećuju vaše zdravlje, već i novčanik. Niti jedan oblik soli pa tako niti himalajska ne djeluje povoljno utječući na elektrolitski status i detoksikaciju. Ne nasjedajte na takve dezinformacije koje nemaju podloge u znanstvenom niti zdravorazumskom smislu.

MIT br. 3

U Hrvatskoj se sol jodira, dakle, smanjenjem unosa raste rizik od bolesti štitnjače.

Preporučen dnevni unos joda je 150 μg (za trudnice i dojilje 220-290 μg). Prema procjeni da je prosječan unos soli u Hrvatskoj oko 10 grama dnevno, kuhinjska sol se jodira tako da se doda 25 mg joda na kilogram soli što osigurava unos od 250 μg joda dnevno. To znači da bi smanjenjem unosa soli na 5 grama dnevno unos joda bio 125 μg dnevno, dakle nešto manji od preporučenog, ali dostatan jer u ovu dnevnu količinu joda nije uračunata količina joda koja se unosi drugim namirnicama (mlijeko, jaja, plodovi mora i dr.), što doprinosi ukupnom dnevnom unosu čime su zadovoljene preporuke. Zbog toga Svjetska zdravstvena organizacija preporuča da se smanjivanje unosa soli provodi paralelno i zajedno s postupcima jodiranja, što podupiru i Ujedinjene nacije.

MIT br. 4

Nesoljena hrana je bljutava i nema okusa.

Dostupni su nam brojni začini i začinsko bilje kojima možemo istaknuti prirodan okus hrane. U mariniranju i pripremi hrane koristite obilje citrusa, papra, češnjaka, bosiljka, ružmarina. Odvažite se eksperimentirati u kuhinji. Loši kuhari kuhaju slano da prikriju svoje propuste. Kad počnete smanjivati unos soli, budite strpljivi – vašim osjetilima trebat će nekoliko dana ili koji tjedan da se naviknete, a tada ćete osjetiti pravu blagodat hrane i shvatiti koliko je preslana hrana lošijeg okusa.

MIT br. 5
Imam normalan krvni tlak, dakle ne moram paziti na unos soli.

Osjetljivost krvnoga tlaka na sol se povećava starenjem, a prekomjernim unosom soli u mladosti povećavamo rizik za razvoj bubrežnih i srčanožilnih bolesti u budućnosti. Neovisno o tome imate li povišen ili normalan krvni tlak smanjite unos jer će tlak vjerojatno početi rasti. Osim toga, prekomjeran unos soli nepoželjno utječe ne samo na krvni tlak nego na ukupno zdravlje.

MIT br. 6

Djeca ne trebaju paziti na sol.

Djeca koja jedu slanu hranu imaju viši krvni tlak od one djece koja jedu umjereno slanu ili neslanu hranu. Djeca koja u ranoj dobi jedu slaniju hranu u mladosti i odrasloj dobi imaju znatno veći rizik za hipertenziju. Djeca koja jedu slanu hranu imaju veću sklonost debljanju. Djeca koja steknu tako lošu naviku rano, s tim nastavljaju u odraslom životu, i tako brže dovode do povećane opasnosti od moždanog i srčanog udara. Volite svoju djecu neslano. Kod djece itekako treba voditi računa o onosu soli. Djeca su naročito izložena raznim izvorima skrivene soli.