Predstavlja li potpuno izbacivanje soli iz prehrane pravi lijek ili još veći rizik za zdravlje? 

Danas teret nezdrave prehrane predstavlja veliki izazov za javno zdravlje i razvoj diljem svijeta, a  Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) već godinama naglašava da je potrebno hitno djelovati kako bi se zaustavila prekomjerna proizvodnja i prekomjerna konzumacija hrane i pića koji nemaju zdrav prehrambeni profil. Uglavnom je u pitanju hrana proizvedena u industriji. Ono što stručnjake najviše zabrinjava je upravo  prekomjerna konzumacija soli (natrija), šećera i nezdravih masnoća, osobito trans-masnih kiselina (trans-masnoća) i zasićenih masnih kiselina ali i  niska konzumacija cjelovitih žitarica, mahunarki, povrća i voća. U mnogim zemljama s visokim dohotkom, a sve više i u zemljama s niskim i srednjim dohotkom, značajan udio soli u prehrani dolazi upravo iz prerađene hrane.

Sol je jedan od glavnih čimbenika rizika u prehrani 

Iako je sol potrebna našem tijelu za održavanje ravnoteže tjelesnih tekućina i normalno funkcioniranja stanica, nje nam je ustvari potrebno jako malo. 

Našim je precima tijekom nekoliko milijuna godina jedini izvor soli bila je ona koja se prirodno nalazila u hrani, a unos  je iznosio ispod 0,5 g/dan. Nakon otkrića njezinih konzervansnih svojstava, sol je postupno postala robom kojom se najviše trgovalo i koju se najviše oporezivalo na svijetu. Iako je razvoj tehnologije hlađenja uklonilo potrebu za soli kao konzervansom, trenutni unos soli u većini zemalja u prosjeku iznosi oko 10 g/dan, što u evolucijski kratkom vremenskom razdoblju predstavlja povećanje za više od 20 puta. 

Posljedice velikog unosa kuhinjske soli na ljudsko zdravlje su višestruke, jer ljudska fiziologija u svrhu održavanja ravnoteže soli u organizmu nije prilagođena izlučivanju takvog velikog suviška unesene soli. Brojni znanstveni i klinički dokazi ukazuju na činjenicu da trenutačni prekomjerni unos soli u gotovo svim dijelovima svijeta dovodi do oštećenja ciljnih organa, što rezultira kardiovaskularnim i drugim kroničnim bolestima. 

Procjenjuje se da je 1,89 milijuna smrtnih slučajeva svake godine povezano s konzumiranjem prekomjerne količine soli, što ju čini jednim od tri glavna čimbenika rizika u prehrani.

Smanjite unos soli kako biste zaštitili zdravlje

Prema SZO smanjenje unosa soli jedan je od najisplativijih načina za poboljšanje zdravlja i smanjenje tereta nezaraznih bolesti jer se tako  može spriječiti veliki broj kardiovaskularnih događaja i smrti uz vrlo niske ukupne troškove programa, a za to preporučuje niz politika i akcija koje bi zemlje trebale poduzeti. Pod time se podrazumijeva smanjenje sadržaja soli u hrani, implementaciju označavanja količine soli u hrani na prednjoj strani pakiranja, kampanje u masovnim medijima, te utjecaj na djelatnosti koje se bave nabavom i uslugom hrane.

Prevelik unos soli vodi do povišenih vrijednosti krvnog tlaka 

Više presječnih opservacijskih studija pokazalo je izravnu poveznicu između unosa soli i vrijednosti arterijskog tlaka (studije INTERSALT, PURE te DASH). Zbog navedenog poznatog učinka prevelikog unosa soli na arterijski tlak te arterijskog tlaka na razvoj kardiovaskularnih bolesti, velik je broj daljnjih istraživanja bio usmjeren  na procjenu učinka smanjenog unosa soli na kardiovaskularne bolesti. 

Iako rezultati većine studija ukazuju na linearnu povezanost unosa soli i učestalosti kardiovaskularnih bolesti, rezultati nekih studija opisale su odnos između unosa soli i pojavnosti kardiovaskularnih bolesti tzv. U ili J krivuljom, koja opisuje veći rizik od kardiovaskularnih bolesti (npr. zatajenje srca, smrtnost od svih uzroka) i pri vrlo velikim ali i pri vrlo malim količinama unosa soli u organizam. Navedeni rezultati naveli su na postavljanje pitanja ima li smanjenje unosa soli i potencijalne štetne posljedice na organizam? 

Ako izbacimo svu sol, hoćemo li naštetiti zdravlju? 

Veliko i akutno smanjenje unosa soli u organizmu pokreće kompenzacijske fiziološke mehanizme, kao što su povećanje aktivnosti renin-angiotenzinskog sustava, stimulaciju simpatičkog živčanog sustava i smanjenje volumena plazme, što povećava koncentraciju lipida u plazmi.

Ppokazano je da takve akutne metaboličke promjene nisu relevantne za javnozdravstvenu preporuku umjerenog smanjenja unosa soli tijekom dugog vremenskog razdoblja. Ipak,  pojedini autori uključili su ova vrlo kratkoročna ispitivanja smanjenja unosa soli u svoju seriju meta-analiza i izveli pogrešan zaključak da smanjenje unosa soli ima vrlo mali učinak na krvni tlak kod osoba koje su normotenzivne, te implicira potencijalnu štetu zdravlju, osporavajući trenutnu politiku smanjenja unosa soli. 

Međutim, meta-analize koje isključuju vrlo kratka ispitivanja ograničenja unosa soli pokazuju da i skromno smanjenje unosa soli uzrokuje sniženje krvnog tlaka od kliničkog i javnozdravstvenog značaja i kod hipertenzivnih i kod normotenzivnih osoba te nema negativan učinak na lipide u krvi ili kateholamine i samo neznatno povećava aktivnost renina u plazmi i aldosteron.

Manjak joda u organizmu i posljedice

Drugi potencijalni problem ograničenja smanjenja količine soli u prehrani vezano je uz unos joda u organizam, a jodirana kuhinjska sol predstavlja značajan izvor joda u gotovo svim dijelovima svijeta. U mnogim zemljama, uključujući i Hrvatsku, količina joda prirodno prisutna u prehrani nije dovoljna da zadovolji potrebe organizma za ovim važnim elementom.

Prema ranijoj procjeni, prosječan unos kuhinjske soli u Hrvatskoj iznosi oko 10 g dnevno, kuhinjska sol se jodira tako da se doda 25 mg joda na kilogram kuhinjske soli što osigurava unos od 250 μg joda dnevno. To znači da bi smanjenjem unosa kuhinjske soli na 5 g dnevno unos joda bio 125 μg dnevno, dakle nešto manji od preporučenog, ali dostatan, jer u ovu dnevnu količinu joda nije uračunata količina joda koja se unosi drugim namirnicama (mlijeko, jaja, plodovi mora i dr.), što doprinosi ukupnom dnevnom unosu čime su zadovoljene preporuke. SZO ističe kako su kampanje kontrola unosa joda i smanjivanja prekomjernog unosa kuhinjske soli jednako vrijedne i komplementarne i treba ih sustavno provoditi i kontrolirati. Ovisno o smanjenju unosa kuhinjske soli u populaciji, razina joda može se povećati u soli kako bi se prilagodila preporučena redukcija soli u prehrani na manje od 5 g dnevno. Najkritičnije pitanje u optimizaciji unosa joda i natrija je osigurati koordinaciju oba programa javnog zdravstva i zagovarati primjereno praćenje unosa i natrija i joda među stanovništvom te koncentracije natrija i joda u hrani. 

Sporazumne i kontroverzne odluke vezane uz unos soli, arterijski tlak i kardiovaskularne bolesti 

Općenito postoji konsenzus da smanjenje unosa soli u organizam snižava arterijski tlak, i to osobito u pojedinaca oboljelih od arterijske hipertenzije. Iako su učinci smanjenja unosa soli na arterijski tlak nešto manji među pojedincima s “visoko-normalnim” tlakom (130-139 mmHg sistolički ili 80-89 mmHg dijastolički), smanjenje unosa soli u tih pojedinaca još uvijek usporava napredovanje hipertenzije i smanjuje rizik od bolesti povezanih s arterijskim tlakom. 

Postoji i konsenzus da je visok unos soli štetan po kardiovaskularno zdravlje. Čak i u studijama koje su odnos unosa soli i kardiovaskularnih bolesti opisale krivuljom u obliku slova U ili J, smrtnost od kardiovaskularnih bolesti porasla je u pojedinaca koji su konzumirali više od 12,5 g soli/dan. Jedna je studija pokazala ovu povezanost samo kod osoba s hipertenzijom, ali ne i kod pojedinaca s normalnim arterijskim tlakom, što opet ukazuje na utjecaj tzv. sol-osjetljivosti. S obzirom na navedeno, postoji kontroverza oko toga trebaju li savjeti o smanjenju unosa kuhinjske soli biti ograničeni na osobe s hipertenzijom ili se trebaju primjenjivati na cijelu populaciju. Zagovornici populacijskog pristupa tvrde da je prevalencija hipertenzije visoka, osobito u starijih osoba, i da bi populacijska strategija mogla spriječiti porast krvnog tlaka s godinama.

Koliko nam je soli u danu potrebno? 

Treba li preporučena razina biti ≤5,75 g soli/dan kako predlaže više međunarodnih smjernica, ili bi trebala biti bliža trenutačnim prosječnim razinama unosa sol (oko 9 g soli/dan) ili pak  <12,5 g soli/dan? 

Razlika ovisi o tome postoji li krivulja u obliku slova J. Ako gotovo svi podaci o soli i arterijskom tlaku ukazuju na (barem neko) poboljšanje sa snižavanjem unosa soli, nije jasno zašto se to ne bi dosljedno pretvorilo u smanjeni rizik od kardiovaskularnih bolesti. Krivulje u obliku slova J promatrane su i osporavane u mnogim drugim područjima istraživanja, uključujući intervencije na krvni tlak i pretilost. Rješenje za razrješenje ove kontroverze bile bi velike nasumične studije unosa soli i kardiovaskularnih bolesti. Ostaje pitanje koliko bi bilo idealno trajanje takve studije, ako znamo da su dugoročne intervencije u promjeni životnih navika teške, osobito ako praćenje mora trajati najmanje pet godina, što studije čini složenima i skupima.

Zaključno, većina istraživača tvrdi da postojeće studije o utjecaju smanjenja unosa soli na arterijski tlak, u kombinaciji s drugim vrstama studija, nude dovoljno dokaza u prilog javnoj politici smanjenja soli u prehrani na populacijskoj razini. Potencijalni nedostatak joda uzrokovan smanjenjem unosa kuhinjske soli moguće je riješiti koordiniranim pristupom i dobrim praćenjem, a sve intervencije i mjere trebaju jasno uključivati edukaciju i komunikaciju usmjerenu prema potrošačima, proizvođačima hrane, javnozdravstvenim djelatnicima, farmaceutima, zdravstvenim radnicima i predstavnicima medija. Osim toga, smanjenje unosa soli i optimiziranje unosa joda nikada ne bi trebalo potaknuti povećanje unosa drugih nezdravih prehrambenih tvari kao što su šećer i masnoće.

Ako se uzme u obzir da su se 2013. svih 194 država članica SZO-a obvezale smanjiti unos soli za stanovništvo za 30% do 2025. godine, te da je, prema podatcima objavljenim 2023. godine, samo nekoliko zemalja uspjelo smanjiti unos soli, ali nitko nije uspio postići zadani cilj, onda su kontroverze vezane za bojazan o potencijalnim štetnim učincima prekomjernog smanjenja unosa soli zapravo neopravdane. Izvješće SZO-a iz 2023. godine o smanjenju unosa soli na globalnoj razini, pokazuje koliko je to spor i zahtjevan proces, te govori u prilog potrebi za produženjem akcije do 2030. godine. Analize dosadašnjih podataka pokazuju da bi procijenjeni potencijalni učinak provedbe politike na unos natrija bio smanjenje unosa od 23%, te smanjenje smrtnosti od kardiovaskularnih bolesti od 3%, globalno, do 2030. 

Prema SZO-u, smanjenje unosa soli i dalje ostaje jedan od najisplativijih, izvedivih i najučinkovitijih načina za poboljšanje zdravlja te prevenciju i kontrolu nezaraznih bolesti. 

Rezultati istraživanja provedenog u Hrvatskoj (Epidemiologija arterijske hipertenzije i unos kuhinjske soli u Hrvatskoj, EH-UH 2) iz 2019. godine konzistentni su globalnim rezultatima i pokazuju da je unos soli u Hrvatskoj u posljednjih 10-ak godina smanjen za 1,6 g/dan te i dalje iznosi prosječno 10 g soli/dan, što potvrđuje potrebu za nastavkom nacionalnih javno-zdravstvenih programa vezanih uz smanjenje unosa kuhinjske soli, a u drugu ruku nas odmiče od kontroverzi vezanih uz potencijalne rizike prekomjernog smanjenja unosa soli svakodnevnom prehranom.  

Autorice teksta: izv.prof.dr.sc. Ana Stupin, dr.med.

Mihaela Marinović Glavić mag. sanit. ing.