Pretilost i bubrežna funkcija
Prekomjerna tjelesna masa je definirana s indeksom tjelesne mase (engl. body mass index - BMI) od 25-29.9 kg/m2, a pretilost je definirana kao indeks tjelesne mase veći ili jednak 30 kg/m2. Svaki 2. čovjek u Europi danas ima prekomjernu tjelesnu masu (Slika 1), a skoro svaki 3. čovjek danas je pretio što se može smatrati pravom epidemijom, a posebno opasnom se smatra centralna pretilost (dominantno nakupljanje masnog tkiva u području trbuha) koja značajno povisuje rizik od kardiovaskularnih bolesti. Osim dobro poznatih brojnih rizika koje pretilost sa sobom nosi (kardiovaskularne bolesti, inzulinska rezistencija i tazvoj šećerne bolesti...), postoji i jedan rizik o kojem se ne govori često i dovoljno, ali jednako je važan, a to je rizik od razvoja kronične bubrežne bolesti. Naime, rizik kronične bubrežne bolesti u pretilih ljudi je čak 40% veći nego u ljudi normalne tjelesne mase (1) i proporcionalno raste s porastom indeksa tjelesne mase. Danas postoji i specifična definicija takvog bubrežnog oštećenja poznata pod nazivom glomerulopatija povezana s pretilosti (engl. obesity related glomerulopathy). Nefron* koji se sastoji od glomerula i tubula je glavna funkcionalna jedinica bubrega i zadužen je za brojne zadatke u organizmu (regulacija elektrolita i drugih tvari, izbacivanje neželjenih metaboličkih produkata iz organizma, regulacija art. tlaka, održavanje acidobaznog statusa krvi...). Zbog brojnih funkcija koje bubreg putem nefrona obavlja, bolest bubrega donosi sa sobom niz problema u organizmu i kad bubreg ne radi, potrebni su stoga brojni lijekovi u kroničnoj terapiji ne bi li se koliko toliko pokušala nadomjestiti smanjena funkcija bubrega. Rezultati analiza uzorka tkiva bubrega u pretilih pacijenata pokazali su brojna oštećenja u nefronu posljedično prevelikom unosu soli i masnoća, metaboličkoj i hormonskoj aktivnosti masnog tkiva koje proizvodi upalu u organizmu i povećani oksidativni stres, a važno je i spomenuti poremećaj hormonske regulacije arterijskog tlaka stoga arterijska hipertenzija i pretilost idu zajedno ruku pod ruku.
Kod pretilih ljudi dolazi do volumnog opterećenja nefrona što isprva rezultira prekomjernom bubrežnom funkcijom (tzv. glomerularna hiperfiltracija). Sve to naposlijetku završava trajnim ožiljnim oštećenjem nefrona i smanjenom funkcijom bubrega. Oštećena bubrežna funkcija nosi sa sobom i pojačani gubitak bjelančevina (posebno albumina) što dodatno povećava već ionako velik kardiovaskularni rizik u pretilih pacijenata. Kod takvih pacijenata češća je pojava i bubrežnih kamenaca kao i zloćudnih bolesti bubrega (2). Još jedan od dodatnih problema pretilosti u svakodnevnom radu s takvim pacijentima je procjena bubrežne funkcije jer trenutne formule za procjenu bubrežne funkcije su prilagođene populaciji normalne tjelesne mase i površine tijela, a korištenje tih istih formula u pretilih dovodi do krive procjene bubrežne funkcije što za posljedicu ima pogrešno doziranje lijekova, pogrešnu procjenu kardiovaskularnog rizika i rizika od smrti te brojne druge probleme u dijagnostičkom i terapijskom pristupu ovoj populaciji (3).
Već samo 1 kg gubitka na tjelesnoj masi može smanjiti gubitak tih bjelančevina za 4%. U pretilih ljudi koji su se podvrgnuli operativnom zahvatu redukcije volumena želuca (tzv. barijatrijska kirurgija) došlo je do normalizacije bubrežne funkcije od prekomjerne na normalne vrijednosti uz smanjenje gubitka albumina (4).
Ono što svatko može učiniti za sebe je, paziti na dnevni kalorijski unos prehranom kao i na unos soli (preporuča se do 5g/dan) te baviti se redovito fizičkom aktivnošću. Danas postoje brojni online kalkulatori koji računaju dnevne potrebe organizma za kalorijama (npr. Total Daily Energy Expenditure Calculator) te time znatno olakšavaju procjenu potreba kalorijskog unosa za svakog pojedinca zasebno. Svaka odrasla osoba bi se prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije trebala baviti umjerenom fizičkom aktivnosti barem 150 minuta tjedno. Naglasak je ovdje na aerobnoj fizičkoj aktivnosti* jer je povezana s gubitkom masnog tkiva i povoljnim učinkom na art. tlak. To znači da bi dnevno trebali izdvojiti barem 20 minuta za neku aerobnu aktivnost (npr. brže hodanje, plivanje, bicikliranje...) koja dovodi do umjerenog zamora uz postizanje srč. frekvencije do 110/min.
*Nefron - osnovna jedinica za pročišćavanje krvi u bubregu
*Aerobna fizička aktivnost - energija za pokretanje mišića dobiva se u biokemijskim reakcijama u kojima se tvari iz hrane razgrađuju uz pomoć kisika. Prema tome, aerobna aktivnost odnosi se na prisutnost kisika. Takve vježbe su vremenski dugotrajnije, ali nižeg intenziteta.
1) Sikorska D, Grzymislawska M, Roszak M, Gulbicka P, Korybalska K, Witowski J. Simple obesity and renal function. J Physiol Pharmacol. 2017;68(2):175-180.
2) Kovesdy CP, Furth S, Zoccali C. Obesity and kidney disease: Hidden consequences of the epidemic. Indian J Nephrol. 2017; 27(2): 85–92.
3) Gharbi MB, Elseviers M, Zamd M, Belghiti Alaoui A, Benahadi N, Trabelssi EH i sur. Chronic kidney disease, hypertension, diabetes, and obesity in the adult population of Morocco: how to avoid "over"- and "under"-diagnosis of CKD. Kidney Int. 2016 ;89(6):1363-71.
4) Coupaye M, Flamant M, Sami O, Calabrese D, Msika S, Bogard C i sur. Determinants of Evolution of Glomerular Filtration Rate After Bariatric Surgery: a 1-Year Observational Study. Obes Surg. 2017 ;27(1):126-133.
