Sindrom bijele kute obuhvaća tri različita entiteta* koja podrazumijevaju odstupanja vrijednosti arterijskog tlaka u prisustvu medicinskih djelatnika u odnosu na mjerenja bez njihove prisutnosti. Za dijagnozu sindroma bijele kute potrebno je dakle uz mjerenje tlaka u liječnikoj ordinaciji tlak mjeriti i samomjeračem kući ili učiniti kontinuirano 24-satno mjerenje arterijskog tlaka, tzv. KMAT. Sindrom bijele kute obuhvaća sljedeće pojmove: efekt bijele kute, hipertenziju bijele kute i normotenziju bijele kute s maskirnom hipertenzijom.
Efekt bijele kute označava povišenje arterijskog tlaka za ≥ 20 mmHg sistoličkog i 10 mmHg dijastoličkog tlaka izmjerenog u liječničkoj ordinaciji u odnosu na izvanordinacijske vrijednosti, bilo da su izvanordinacijske vrijednosti uredne ili povišene, i bilo da je riječ o samomjerenju tlaka kući ili kontinuiranom mjerenju arterijskog tlaka 24-satnim mjeračem, a odnosi se i na liječene i neliječene pojedince.
Hipertenzija bijele kute označava ordinacijski izmjeren povišen arterijski tlak (> 140/90 mmHg) u odnosu na sasvim normalne izvanordinacijske vrijednosti (< 135/85 mmHg pri samomjerenju ili mjerenju tlaka KMAT-om), a odnosi se isključivo na neliječene pojedince.
Normotenzija bijele kute s maskirnom hipertenzijom označava pak normalnu vrijednost arterijskog tlaka u liječničkoj ordinaciji, a povišen arterijski tlak izvan ordinacije, odnosno kući i tijekom ostatka dana.
Slika 1. Klasifikacija bolesnika prema ordinacijskim i izvanordinacijskim mjerenjima arterijskoga tlaka
Fenomen bijele kute česta je pojava prisutna i u normotoničara* i hipertoničara* pri čemu prevalencija hipertenzije bijele kute iznosi 15-25%, dok je pojavnost efekta bijele kute u liječenih hipertoničara oko 13 %, i to češće u starijih osoba i žena. Utjecaj bijele kute obično je izraženiji na sistolički arterijski tlak. Obično je trajno prisutan i ne gubi se ni pri duljem kontaktu s liječnikom. Nastaje kao posljedica pojačane aktivacije simpatičkog živčanog sustava, a što je pak uvjetovano zabrinutošću za vlastito zdravlje tijekom mjerenja arterijskog tlaka. Često je istovremeno prisutna i ubrzana srčana frekvencija. Fenomen bijele kute povezuje se i povećanom krutošću krvnih žila odnosno njihovim starenjem. Sam utjecaj fenomena bijele kute na kardiovaskularni rizik nije do kraja razjašnjen. Smatra se da pojedinci s hipertenzijom bijele kute imaju niži kardiovaskularni rizik od osoba s trajnom arterijskom hipertenzijom, no u komparaciji pojedinaca s hipertenzijom bijele kute s osobama koje imaju potpuno normalan krvni tlak, rizik je ipak veći, što ukazuje da ovo nije sasvim benigno stanje. Osobama s hipertenzijom bijele kute preporuča se na liječničkom pregledu procijeniti profil kardiovaskularnog rizika te provjeriti postoji li oštećenje ciljnih organa arterijskom hipertenzijom. Ordinacijsko i izvanordinacijsko mjerenje arterijskog tlaka trebalo bi ponavljati najmanje jednom u dvije godine.
Prema dosadašnjim spoznajama hipertenziju bijele kute ne treba liječiti lijekovima osim ako osoba nema pridružene druge čimbenike kardiovaskularnog rizika ili drugi značajan pobol. Međutim, svakako se radi snižavanja kardiovaskularnog rizika savjetuje promjena životnih navika i provođenje nefarmakoloških mjera koje prvenstveno uključuju prestanak pušenja, smanjivanje unosa kuhinjske soli, redukciju tjelesne mase i fizičku aktivnost. Pojedince s hipertenzijom bijele kute treba pratiti jer postoji rizik razvoja trajne arterijske hipertenzije.
Hipertenzija bijele kute i efekt bijele kute manje su opasni od maskirne hipertenzije. Markirna hipertenzija odnosi se na bolesnike s urednim vrijednostima arterijskog tlaka izmjerenim na liječničkom pregledu, a povišenima u kućnim mjerenjima ili dobivenim KMAT-om. Urednim vrijednostima u ordinaciji smatraju se one niže od 140/90 mmHg, dok se povišenim izvanordinacijskim vrijednostima smatraju one > 135/85 mmHg u kućnim mjerenjima arterijskog tlaka, odnosno > 130/80 mmHg u 24-satnom KMAT-u. Pojavnost maskirne hipertenzije iznosi između 9 i 14%, a važno ju je prepoznati s obzirom na povezanost s oštećenjem ciljnih organa (mozak, srce, oko, bubreg, krvne žile..). Osobe s maskirnom hipertenziju imaju dakle viši kardiovaskularni rizik od osoba s normalnim arterijskim tlakom, gotovo jednak onome s trajnom hipertenzijom. Ovi pojedinci često i progrediraju u trajnu hipertenziju. Maskirna hipertenzija najčešće se dijagnosticira u osoba koje pri mjerneju tlaka u liječničkoj ordinaciji visokonormalni tlak (130-139/85-89 mmHg) i u mlađih bolesnika. Osobama s maskirnom hipertenzijom treba učiniti procjenu kardiovaskularnog rizika i potom je povremeno ponavljati skupa s kućnim mjerenjem arterijskog tlaka i 24-satnim kontinuiranim mjerenjem arterijskog tlaka. U ovih pojedinaca jako su bitne nefarmakološke mjere, a medikamentoznu terapiju treba razmotriti od slučaja do slučaja uzevši u obzir procjenu kardiovaskularnog rizika i postojanje oštećenja ciljnih organa.
Postoji još jedan dodatan pojam koji se od nedavno spominje u literaturi i postaje uvriježen među medicinskim dijagnozama, a to je MUCH – masked uncontrolled hypertension i podrazumijeva od ranije poznatog i liječenog hipertoničara koji pri liječnikom pregledu ima uredne vrijednosti arterijskog tlaka dok one mjerene kući prelaze normalu. Ovakvom bolesniku svakako treba pojačati antihipertenzivnu terapiju.
Vidljivo je da osim trajne arterijske hipertenzije i normotenzije postoje još nekoliko kategorija tlaka koje mogu zavarati ukoliko vršimo samo jednu vrstu mjerenja tlaka, a mogu dovesti po posljedica po zdravlje ili navesti na nepotrebno povećavanje doze antihipertenzivnih lijekova. Zato se svakako preporuča što više koristiti mogućnost mjerenja tlaka kući odnosno iskoristiti činjenicu da su nam uređaji za kontinuirano mjerenje arterijskog tlaka sve više dostupni, a sve kako bismo uz tradicionalno ordinacijsko mjerenje arterijskog tlaka koje evidentno ima svoje manjkavosti, prepoznati efekt ili hipertenziju bijele kute odnosno maskirnu hipertenziju i znali adekvatno odreagirati.
*Etnitet - pojedinačni dio neke cjeline, element nečega.
*Normotoničari - pojedninci s normalnim vrijednostima AT
*Hipertoničari - pojedinci s povišenim vrijednostima AT
*Nefarmakološke - one koje ne uključuju uvođenje ljekova, već promijena načina života
*Medikamentotna teraija - terapija koja uključuje uvođenje lijekova
