Pišu Prim. dr. sc. Mirjana Živko i doc. dr. sc. Ana Jelaković

Zagađenje zraka je pojam koji podrazumijeva prisutnost onečišćivača u zraku koji
predstavljaju rizik za zdravlje.

Onečišćivači mogu biti prirodnog podrijetla kao naprimjer pepeo nakon erupcije
vulkana, ili pak mogu nastati nastaju ljudskim djelovanjem. Onečišćeni zrak je mješavina
velikih čestica (>10 mikrona m) i malih čestica (< 2.5 m) raspršenih u vodenoj pari zraka
kojeg udišemo.

Koji su poznati najčešći onečišćivači zraka?

Veće onečišćujuće čestice (eng. particul matter- PM) najčešće su ostaci nepotpunog
izgaranja fosilnih goriva ili nepotpunog sagorijevanja drva za ogrjev. Osim manji i većih
onečišćujućih čestica, onečišćeni zrak sadrži obično i plinove od kojih neki mogu imati
neugodan miris, neki spadaju u skupinu nadražljivaca dišnog sustava, ali i oni koji
nemaju ta svojstva mogu imati negativne učinke na zdravlje.

Pored plinova i čestica, kao onečišćivač tu je i spoj ozon (O3) koji se naziva sekundarnim
polutantom, jer nastaje djelovanjem Sunčevih zraka na onečišćujuće čestice već prisutne
u zraku. U Republici Hrvatskoj od tranzicijskih godina više nema značajne industrije, te
se onečišćenje zraka najčešće događa uslijed pojačanog cestovnog prometa, osobito u
turističkoj sezoni. Dodatni onečišćivač su šumski požari, ali i paljenje otpada na
privatnim posjedima, što se još uvijek smatra prihvatljivim načinom rješavanja otpada
kod nas. U ruralnim područjima još je dosta rašireno grijanje kućanstava na drva ili
fosilna goriva, što otpušta nemali dio produkata nepotpunog izgaranja u atmosferu.
Posebno opasno može biti grijanje na stare peći na drva ili pelete, čak i lož ulje koje se
nalaze u prostoru boravka osoba. Tada osim onečišćenja zraka u atmosferi govorimo o
podvrsti onečišćenja- unutar životnog prostora (eng. inhouse pollution).

U RH postoji dobro razgranata mreža mjernih stanica koje mjere razine onečišćujućih
čestica, plinova i ozona u gradovima, ali ne i u svim područjima naseljenosti. Još smo
uvijek dobrim dijelom ruralna zemlja, i nemamo uvid u razinu onečišćenja za svaki
naseljeni dio zemlje, ali budući da nema niti potencijalnih onečišćivača, možda to i nije
tako bitno. Mjerne stanice su u nadležnosti Ministarstva gospodarstva i Ministarstva za

zaštitu okoliša, a osim u većim gradovima, zakonska je obveza da mjerne stanice moraju
biti postavljene u blizini poznatih onečišćivača (npr. elektrana Plomin).
Kada se govori o onečišćenju zraka i utjecaju na zdravlje, treba razumjeti da se zapadna
stručna javnost najviše osvrće na onečišćujuće čestice malog promjera (PM < 2.5 m).
Naravno da i plinovi kao što su sumporni spojevi, spojevi s olovom, amonijak i sl. imaju
utjecaj na ljudsko zdravlje, ali u zapadnom svijetu prelaskom na moderne tehnologije,
obvezne brojne filtere na dimnjacima tvornica i spalionica, ali i zakonskim ograničenjima
i nametima koji se postavljaju na osobna vozila pogonjena fosilnim gorivima, razine
onečišćujućih plinovima su svedene na minimum.

Ti plinovi i dalje imaju utjecaja u srednje i lošije razvijenim zemljama, Dalekom Istoku,
Africi, ali i primjerice u susjednoj Bosni i Hercegovini. Kako vjetar raznosi onečišćivače
preko granica zemalja, potrebno je redovito pratiti razine svih onečišćivača, uključivo i
plinova i PM > 10 m).

Svjetska zdravstvena organizacija, svjesna nepovoljnog kratkoročnog i dugoročnog
učinka PM 2.5 m na zdravlje, dala je preporuku kako razina ovih čestica ne bi smjela
prelaziti više od 15 m. Jasno je da se te razine redovito premašuju u blizini velikih
prometnica, primjerice na velikim križanjima u Gradu Zagrebu. 

U Splitu produkti nepotpunog izgaranja fosilnih goriva osobito u proljeće i ljeto sa
Sunčevim zrakama stvaraju vrlo visoke razine ozona, nestabilnog spoja koji djeluje kao
razarajući radikal, dokazano je povezan sa pogoršanje kroničnih respiratornih oboljenja,
ali i u kratkoročnom izlaganju doprinosi neželjenim kardiovaskularnim posljedicama.
Povremeno tijekom godine u razini onečišćenja, pa i koncentraciji ozona, u RH prednjači
Osijek, prvenstveno zbog velike razine vlage koja otapa brojne spojeve u zraku i
nedostatka vjetra koji bi onečišćenje raspršio.
Veće čestice (PM 10 m) udisanjem zaostaju u plućnom tkivu, potiču upalu, pogoršavaju
već kronična plućna oboljenja (astma i KOPB). Za razliku od njih, male čestice, manje od

2.5 m mogu proći alveokapilarnu membranu, ući u krvotok, prolaziti ostale barijere (npr.
krvno moždanu barijeru), te imati razne druge nepovoljne učinke, kratkoročno i
dugoročno. I u okolišu te se čestice ponašaju drugačije od ostalih; u blizini izvora
onečišćenja, npr. prometnice, veće čestice iz ispušnih plinova brzo će pasti na pod, one
manje od 0.1 m će vjetar brzo odnijeti u više slojeve i daleko, dok će se čestice od 2.5 m
vrlo dugo zadržavati u našem životnom prostoru, čak i relativno daleko od prometnice.

Akutni učinak onečišćenja zraka na kardiovaskularno zdravlje

Dugo se smatralo kako odlaganje onečišćujućih čestica u plućima dovodi do lokalne, a
potom potiče i sistemsku upalu, te da je to osnovni mehanizam štetnih učinaka po
zdravlje. Spoznajom da male čestice od 2.5 m mogu ući u naš krvotok, mozak i sva tkiva
nagnala je znanstvenike da pobliže istraže mehanizme učinaka onečišćenja na KV
zdravlje.

Eksperimentalnim pokusima na zdravim dobrovoljcima dokazano je kako onečišćenje iz
ispušnih plinova automobila dovodi do aktivacije simpatičkog živčanog sustava, pobude
kemo i baroreceptora koji su zaslužni za kratkoročnu regulaciju krvnoga tlaka i time
početka začaranog kruga koji dovodi do većeg rizika od neželjenih kardiovaskularnih
događaja. Naravno da u tom procesu sudjeluje i komponenta upale, ne samo plućnih
površina, već svih krvnih žila, ali sada znamo da onečišćenje ima izravan učinak na
centre u mozgu. Kao potkrjepa eksperimentalnim studijama, brojni su dokazi
opservacijskih i epidemioloških studija koje zapažaju da nagli porast razine onečišćenja i
pojedinom mjestu dovodi do porasta infarkta srca i moždanih udara, ali i posjeta hitnim
službama zbog tzv. hipertenzivnih kriza, naglih pogoršanja kontrola krvnoga tlaka.
Zbirnim analizama (meta-analize) pokazano je da onečišćenje ima odloženi učinak na
kardiovaskularna zbivanja od 4 do 6 dana. Dakle, udruženom pojavom porasta
onečišćenja, pogotovo uz nepovoljne meteorološke uvjete, tek se nakon nekoliko dana
može uočiti porast hospitalizacija, ali i smrtnosti od kardiovaskularnih događaja.

Dugoročni učinci onečišćenja zraka na kardiovaskularno zdravlje

U velikim epidemiološkim ispitivanjima dugoročna izloženost onečišćenom zraku ima
utjecaj na povećan pobol i smrtnost od kardiovaskularnih događaja prvenstveno u
muškaraca i u zemljama gdje je onečišćenje veliko.

No, nemojmo se uvjeravati da ovdje nema opasnosti; već i pri manjem porastu
onečišćujućih čestica u zraku može se pratiti povećan broj pogoršanja kontrola
hipertenzije, neželjenih kardiovaskularnih događaja i smrtnosti. Primijećeno je kako
onečišćeni zrak dovodi dugoročno do promjene normalnih obrazaca krvnoga tlaka
tijekom 24 sata, a povezuje se čak i s načinom na koji naši bubrezi izlučuju sol kako bi
smanjili krvni tlak. Ispitivanja utjecaja onečišćenja na krvni tlak često su rađena u
korisnika mirovnih domova (zbog stalnosti njihova boravka, dostupnosti podataka) gdje
je uočeno kako su osobe starije životne dobi osobito sklone porastu krvnoga tlaka uslijed porasta zagađenja u zraku, a taj učinak se pratio čak do tri tjedna nakon porasta
onečišćenja u okolišu. Jasno, i količina onečišćujućih čestica ima linearan odnos s krvnim
tlakom: što je više onečišćenja, veći je i porast krvnoga tlaka.

Kako možemo zaštiti svoje zdravlje?

Osima odgovornog ponašanja prema okolišu i poštivanja zadanih zakonskih normi, čini
se da malo toga pojedinac može učiniti za svoje zdravlje. Ipak, nije tome tako. Možemo
birati gdje i kada ćemo se kretati, odabrati put udaljen od velikih prometnica ako želimo
pješačiti, svakako izbjegavati žustru tjelovježbu poput trčanja uz velike prometnice.
Brojna istraživanja mahom iz Azije nisu pokazala da nošenje čak niti N95 ili FFP2 maski
može zaštititi od udisanja PM 2.5 m čestica. Zastrašujuće je da su znanstvenici nedavno
našli PM 2.5 čestice u tkivu fetusa, te se čini da ne možemo nikako pobjeći zagađenju.
Ipak, pozitivni rezultati s pozitivnim učinkom na kardiovaskularno zdravlje dokazani su uz
upotrebu kućnih pročišćivača zraka, pod uvjetom da se radi o modelima koji otklanjaju
PM 2.5 čestice. Takvi uređaji osobito se preporučuju osobama i obiteljima koje žive u
blizini velikih prometnica i aerodroma.

Osobe starije životne dobi i oni koji već imaju povišen krvni tlak ili druge
kardiovaskularne bolesti bi trebali usvojiti naviku da zajedno sa meteorološkom i
bioprognozom poslušaju upozorenja stručnjaka o pojavi veće količine onečišćenja, te
izbjegavati tada izlazak i aktivnosti na otvorenome. Trebali bi se suzdržati od aktivnosti
na otvorenome zimi za vrijeme jutarnjih hladnijih sati i tzv. rush houra u prometu, kao i
ljeti kad su velike vrućine. Sažeto, krive su upute nekih samoprozvanih stručnjaka da je
u svako doba dana i godine fizička aktivnost poželjna. Katkada za neke, posebno za one
pod većim rizikom, izlazak i aktivnost može biti pogubna.
https://iszz.azo.hr/iskzl/podatak.htm).