Kod većine bolesnika, liječenje arterijske hipertenzije zahtijeva kombinaciju dvaju ili više lijekova. Pritom treba uzeti u obzir da pri istodobnoj primjeni više lijekova postoji mogućnost pojave interakcija*. Riječ je o promjenama učinaka jednog lijeka zbog istodobnog ili prethodnog uzimanja nekog drugog lijeka. Ako jedan lijek pojačava ili smanjuje učinak drugog zbog djelovanja na isti fiziološki sustav govorimo o famakodinamičkim interakcijama*. Kod utjecaja jednog lijeka na apsorpciju*, raspodjelu, metabolizam i eliminaciju drugog lijeka riječ je o farmakokinetičkim interakcijama, pri čemu treba posebno istaknuti značaj CYP enzimskog sustava u jetri koji je odgovoran za metabolizam mnogih lijekova. U interakcije s lijekovima mogu, osim drugih lijekova, stupati i biljni pripravci, dodaci prehrani i hrana.

Interakcije s lijekovima

Jedna od klinički značajnih interakcija antihipertenziva javlja se kod istodobne primjene nesteroidnih protuupalnih lijekova (NSAIL), od kojih su neki dostupni bez recepta, a među njiima se najviše ističe ibuprofen koji je jedan od najčešće korištenih bezreceptnih lijekova u Hrvatskoj i svijetu. Oni mogu dovesti do smanjenja antihipertenzivnog učinka i povećati rizik od potencijalnih oštećenja bubrega, pogotovo kod učestalog korištenja i viših doza. Ova je interakcija s NSAIL najviše izražena kod ACE inhibitora* i diuretika*, koji se često nalaze i u fiksnim kombinacijama, ali može nastupiti i s drugim lijekovima. I drugi bezreceptni i receptni NSAIL pokazuju ovu interakciju u određenoj mjeri, a poseban je oprez potreban kod indometacina gdje postoji veći rizik od oštećenja bubrega. Zbog toga je prvi izbor analgetika* za osobe na antihipertenzivnoj terapiji paracetamol, a NSAIL se ne preporuča koristiti osim ako je neophodno, tijekom kratkog vremensko razdoblja. Obzirom da pacijenti u ljekarni prilikom podizanja propisane terapije često kupuju i bezreceptne lijekove i druge pripravke, ovo je jedan od najočitijih primjera gdje ljekarnik svojim stručnim kompetencijama može značajno pridonijeti kvalitetnijoj skrbi za pacijenta upozoravajući na moguće neželjene učinke koje bi mogle nastati zbog interakcija.

Mnogi antihipertenzivi imaju utjecaj na izlučivanje elektrolita na razini bubrega. ACE inhibitori i blokatori angiotenzinskih receptora na taj način povećavaju razinu kalija, stoga istodobna primjena nekog od ovih lijelova s diureticima koji štede kalij (sprionolakton, eplerenon) može značajno povećati rizik od hiperkalijemije*, te se ovakva kombinacija, ako je indicirana, mora primjenjivati uz povećani oprez pod liječničkim nadzorom uz praćenje razine kalija u krvi. Istim mehanizmom moguće su interkacije ovih lijekova s litijem, zbog čega je uvijek potrebno pomno praćenje njegove razine u krvi.
S druge strane, diuretici Henleove petlje (furosemid, torasemid) i tiazidni duiretici (hidroklorotiazid, indapamid) povećavaju izlučivanje kalija u mokraći, stoga se javlja rizik od hipokalijemije*, koja potom može potencirati nuspojave drugih lijekova kao što je metildigoksin, neki antiaritmici i drugi lijekovi s djelovanjem na srčani mišić.
Beta blokatori mogu pojačati učinak inzulina i nekih oralnih hipoglikemika, a mogu i maskirati hipoglikemiju kod pacijenata na inzulinskoj terapiji zbog izostanka tahikardije* i tremora (ali ne i drugih simptoma poput znojenja). Zbog djelovanja na srce, ne preporučuje se istodobna kombinacija beta blokatora s nekim antiaritmicima te određenim blokatorima kalcijevih kanala (verapamil, diltiazem) jer je povećan rizik od bradikardije.
Osim s beta blokatorima, verapamil i diltiazem također povećavaju i rizik od bradikardije* u kombinaciji s digoksinom. Također mogu povećati koncentraciju mnogih lijekova u krvi djelovanjem na njihov metabolizam, primjerice tricikličkih antidepresiva , nekih anksiolitika (midazolam), čime se koncentraciju nekih antiepileptika (karbamazepin, fenitoin).
Drugu skupina blokatora kalcijevih kanala čine dihidropiridini. Njihov učinak se može smanjiti ako se istodobno primijenjuju lijekovi koji im ubrazavaju eliminaciju djelovanjem na CYP enzime, primjerice antimikotici za sustavne gljivicne infekcije, kao i neki antiepileptici. Novije generacije ovih lijekova stupanju u interakcije u manjoj mjeri.

Interakcije s biljnim pripravcima
Jedna od najčešćih zabluda o biljnim pripravcima je da prirodno porijeklo automatski osigurava sigurnost primjene.  Bilo koja farmakološki aktivna tvar može izazvati nuspojave i stupati u interakcije. Vrlo često sadrže više aktivnih tvari pa može biti teško izolirati i točno opisati njihovo djelovanje. Potencijalni problem kod biljnih pripravaka je i činjenica da se na tržištu ne nalaze uvijek kao biljni lijekovi (kojima je u studijama dokazana učinkovitost i standardizirani su na aktivne tvari) već se češće radi o dodacima prehrani kojima se kontrola kvalitete temelji uglavnom za zdravstvenoj tj. sanitarnoj ispravnosti i neškodljivosti i legislativa za njih ne zahtijeva dokaz učinkovitosti, a informacije o mogućim rizicima i ograničenjima primjene znaju biti nepotpune ili potpuno izostavljene.
Ginseng (Panax ginseng), sabal palma (Serenoa repens) i efedra (kositrenica, Ephedra spp.) primjeri su često korištenih biljnih lijekova koji mogu dovesti do povišenja krvnog tlaka pa nisu primjereni za hipertoničare. Neke biljke mogu imati povoljan utjecaj na kardiovaskularni sustav, ali ako se uzimaju zajedno s određenim lijekovima mogu dovesti do hipotenzije zbog aditivnog učinka, primjerice glog (Crataegus spp.) u istodobnoj primjeni s nekim antihipertenzivima.
Jedna od najispitivanijih biljaka je gospina trava (Hypericum perforatum), koja se koristi za liječenje blage do umjerene depresije. Snažan je induktor enzima CYP3A4 putem kojeg se metabolizira velik broj lijekova. Od antihipertenziva se u tom smislu posebno ističu blokatori kalcijevih kanala, ali i neki beta blokatori i drugi lijekovi. Zbog pojačane aktivnosti enzima uslijed uzimanja pripravaka gospine trave, njihova se koncentracija u krvi smanjuje i opada im učinkovitost. Suprotno tome, sok od grejpa je snažan inhibitor istog enzima pa kako posljedicu ima povećanje koncentracije istih lijekova, čime dolazi do povećanog rizika od nuspojava i intoksikacija. Ovakve interakcije mogu imati znatan utjecaj na terpijski uspjeh, stoga se i navode u uputama o lijeku koje su priložene u svakoj kutiji i preporučljivo ih je proučiti, a prije svega se obratiti liječniku ili ljekarniku u slučaju bilo kakvih pitanja ili nedoumica.
Ovdje navedene interakcije predstavljaju samo jedan općeniti pregled te je ključno individualno procijeniti moguće rizike za svakog pacijenta kako bi se mogla pružiti optimalna skrb za zdravlje svakog pojedinca. Zbog svoje dostupnosti i mogućnosti uvida u terapiju, ljekarnik može svojim savjetima i znanjima znatno doprinijeti sigurnoj i učinkovitoj primjeni lijekova i bezreceptnih pripravaka s ciljem očuvanja zdravlja.

* Interakcija - promjenama učinaka jednog lijeka zbog istodobnog uzimanja nekog drugog lijeka (interakcija lijek–lijek) ili hrane (interakcija hrana–lijek).

*Famakodinamičkim interakcijama - one u kojima su učinci jednog lijeka promijenjeni zbog prisutnosti drugog lijeka na mjestu njegova djelovanja.

*Apsorbcija - "upijanje", ulazak lijeka u organizam i na mjesto njegovog djelovanja

*Ibuprofen - lijek koji se može kupiti bez recepta za smanjenje boli i smirivanje upale

*ACE inhibitora - inhibitori angiotenzin konvertirajućeg enzima

*Diuretik - lijekovi koji pospješuju izlučivanje vode iz organizma

*Analgetik - lijek protiv boli

*Hiperkalijemija - prevelike količine K u organizmu ili abnormalnog pomaka K u vanstanični prostor. Uzrokuje slabost i oštečenje srčanog mišića.

*Hipokalijemija - manjka ukupnog K ili njegovog abnormalnog pomaka u stanice

*Tahikardija - ubrzan rad srca

* Bradikardija - usporen rad srca