Kronične nezarazne bolesti, a tipičan predstavnik je hipertenzija ili povišen krvni tlak, su bolesti kod kojih su potrebni dugotrajni nadzor, promatranje i skrb. Po definiciji ove bolesti su trajne, promjene koje do njih dovode su nepovratne, ako se ne liječe dugoročno imaju negativne posljedice, te zahtijevaju edukaciju i aktivno sudjelovanje bolesnika u vlastitom liječenju. Za uspjeh u njihovom liječenju izuzetno je važna dobra adherencija bolesnika.
Pojam adherencije* odnosi se na stupanj u kojoj mjeri ponašanje osobe odgovara preporučenom. Najčešće se odnosi na redovito uzimanje lijekova, ali i na pridržavanje dijete i/ili provođenje promjena načina života koje su bolesniku preporučene. Problem loše adherencije u liječenju kroničnih nezaraznih bolesti koje zatijevaju trajnu terapiju je izuzetno velik. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije adherencija redovitog uzimanja stalne terapije u razvijenim zemljama je oko 50%.
Zbog loše adherencije, unatoč dostupnim načinima liječenja (lijekovi, dijeta, redovita tjelesna aktivnost, prestanak pušenja), velik broj bolesnika ne postiže dobre vrijednosti krvnog tlaka. Postizanje dobrih vrijednosti krvnog tlaka je izuzetno važno jer osoba koja ima povišen krvni tlak ima 3-4 puta veći rizik da dobije infarkt srčanog mišića nego kada ne bi imala povišeni krvni tlak. Procjenjuje se da je 40% slučajeva moždanog udara ili infarkta srca direktna posljedica povišenog krvnog tlaka. Izračunato je da slaba adherencija pridonosi loših ishodima liječenja u više od dvije trećine slučajeva.
Osim loših ishoda liječenja, koji onda rezultiraju i lošom kvalitetom života bolesnika, ne treba posebno naglašavati da loša adherencija povećava konačne ukupne troškove liječenja. Što se tiče loše adherencije u liječenju hipertenzije dva najznačajnija čimbenika su to što hipertenzija u pravilu nema simptoma (“ne boli”) i dugotrajna/doživotna je. Drugi čimbenici koji joj pridonose su vezani uz dob i edukaciju bolesnika, bolesnikovo razumijevanje i doživljaj dijagnoze hipertenzije, način na koji liječnik preporuči liječenje i kompleksnost preporučenog uzimanja lijekova.
Važan je i sam odnos bolesnika i liječnika te utjecaj zdravstvenog sustava kroz dostupnost ili plaćanje participacije. Iako nema jednostavnog načina kako riješiti problem loše adherencije potrebno je djelovati u nekoliko pravaca. Bolesnike treba naučiti da mjere i kontroliraju svoj krvni tlak, a i da povremeno procjenjuju vlastitu adherenciju. Trebaju razumijeti važnost održavanja dobrih vrijednosti krvnog tlaka i redovitog uzimanja lijekova, ali i znati što da učine ako propuste uzeti lijek, kako da prepoznaju nuspojavu i što tada napraviti.
Korisno je tjedno planiranje uzimanja lijekova uz dozatore koji imaju prikladne pretince za svaki dan i za dijelove dana. Pomažu i pomagala koja služe kao podsjetnici (alarm na mobitelu). U slučaju jako starih i nemoćnih bolesnika od pomoći može biti član obitelji koji će voditi brigu o redovitom uzimanju lijekova. S druge pak strane, liječnici mogu pridonijeti boljoj adherenciji propisivanjem lijekova koji se uzimaju po jednostavnim pravilima, po mogućnosti jednom dnevno i da koliko god je moguće ne ometaju kvalitetu svakodnevnog života bolesnika.
Dobra adherencija u liječenju kroničnih nezaraznih bolesti može imati veći koristan učinak na zdravlje populacije nego ikakva pojedinačna metoda liječenja. Zbog toga zdravstveni sustav mora prepoznati važnost dobre adherencije te prilagoditi ukupne uvjete bolesniku koji trebaju biti što bolji, a problem adherencije što manji. Bolesnicima treba davati podršku da redovito uzimaju propisanu terapiju, a ne okrivljavati ih.
*Adherencije - stupanj u kojoj mjeri ponašanje osobe odgovara preporučenom, suradljivost
