Nesuradljivost bolesnika predstavlja veliki problem u liječenju kroničnih bolesti, tako je i kod liječenja arterijske hipertenzije. Suradljivost ili poštivanje* odredbi (eng. compliance) možemo definirati stupnjem do kojeg se bolesnik pridržava preporuka i provodi upute o uzimanju lijekova na način na koji mu je propisao liječnik. Adherencija* (eng. adherence) je proces u kojem bolesnik uzima lijekove kako mu ih je propisao liječnik.
Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) navodi da je adherencija / suradljivost stupanj do koje mjere ponašanje osobe u uzimanju lijekova, provođenju dijetalnih mjera ili promjeni u načinu života odgovara dogovorenim preporukama zdravstvenog osoblja. Suradljivost može biti potpuna, djelomična, povremena ili izostaje, kao i presuradljivost. Kod presuradljivost, bolesnik uzima veće doze lijeka nego što mu je propisano. Prepoznavanje pomanjkanja suradljivosti bolesnika vrlo je važan problem. U SAD-u oko 50% propisanih lijekova ne uzima se na ispravan način, a trećina bolesnika uopće ne uzima propisane lijekove. Izostankom suradljivosti dolazi do pogoršanja bolesti, povećava se prijem bolesnika u bolnice, povećava se mortalitet, a pridonosi povećanju financijskih troškova. Godišnje oko 300 milijardi USD troši se na liječenje komplikacija bolesti izazvanih neuzimanjem lijekova.
U Velikoj Britaniji, oko 5% recepata za lijekove nikad se ne realizira, a kod osoba starije životne dobi taj broj se kreće oko 20%.
Prema studiji Epidemiologija hipertenzije u Hrvatskoj - EH-UH 1, provedenoj prije 20 godina, samo kod 14,8% bolesnika postignuta je optimalna regulacija arterijskog tlaka. Postizanje suradljivosti je temelj liječenja arterijske hipertenzije jer loša suradljivost povećava incidenciju kardiovaskularnih incidenata. Bolja suradljivost poboljšava ishode liječenja te smanjuje kardiovaskularni morbiditet za 19%, a ukupni mortalitet za 29%. Veliki problem kod kroničnih bolesnika je dugogodišnje uzimanje veće količine lijekova koji iznose do 20 tableta dnevno.
Suradljivost ovisi o brojnim čimbenicima – o dobi bolesnika, vidu, sluhu, pamćenju, stavovima bolesnika o liječenju, komunikacijskim preprekama, ishodima liječenja, nuspojavama liječenja i cijeni lijekova. Bolesnici stariji od 50 godina života, često imaju više kroničnih bolesti koje zahtijevaju svakodnevno uzimanje više vrsta lijekova. Redovitim uzimanjem lijekova poboljšavaju kvalitetu života, utječu na očuvanje fizičke funkcionalnosti te smanjenje rizika nastanka dodatnih bolesti i preuranjene smrti. Osobe starije životne dobi često ne uzimaju lijekove na način na koji su propisani.
Na sastanku SZO 2001. godine zaključeno je kako je pridržavanje uputa definirano kao „stupanj do kojega bolesnik prati medicinske upute“. Navedenim se bolesnik stavlja u pasivan odnos u liječenju, a bolji rezultati postižu se ako bolesnik aktivno sudjeluje u svom liječenju. Pozitivan stav o liječenju, partnerski odnos s medicinskim osobljem koje propisuje lijek, objektivne informacije o lijeku koji je propisan, praćenje uspjeha liječenja, nuspojave lijekova te odnos sa drugim lijekovima i hranom pridonose boljoj suradljivosti. Jednostavnije primjene lijekova poput uzimanja lijeka jednom ili dva puta dnevno povećava suradljivost, za razliku od uzimanja lijekova tri ili čak četiri puta dnevno.
Velik napredak u liječenju arterijske hipertenzije je upotreba fiksne dvojne ili trojne kombinacije, kada jedna tableta sadrži dva ili tri antihipertenzivna lijeka, čime se smanjuje broj tableta koje bolesnik dnevno uzima. Rana primjena fiksne kombinacije skraćuje vrijeme do uspješne kontrole krvnog tlaka. Dodatno smanjenje krvnog tlaka kombinacijom lijekova iz dviju različitih skupina, pet puta je učinkovitije od povišenja doze jednog lijeka.
Od 2018. godine provodi se EH-UH 2 studija koja ima nekoliko ciljeva, a jedan od njih je i odrediti prevalenciju, svjesnost, liječenje i kontrolu arterijske hipertenzije. Uz naprednije lijekove, i edukaciju bolesnika, rezultati studije pokazat će postoje li pozitivni pomaci u suradljivosti pacijenata uključenih u EH-UH 1 i EH-UH 2 studiju.
Prema SZO neuzimanje propisanih lijekova je globalni zdravstveni problem. Povećanje suradljivosti može imati velik utjecaj na zdravlje stanovništva jer propisivanje lijekova jedna je od najčešćih intervencija u svijetu. Lijekovi su od vitalnog značaja za samokontrolu većine kroničnih bolesti.
Uspjeh liječenja ne ovisi samo o lijeku već i o bolesniku, redovitom uzimanju lijekova te pridržavanju propisanih uputa liječnika. U postizanju bolje suradljivosti mogu se koristiti različite metode - podsjećanje na uzimanje lijeka putem elektronske pošte, SMS-a, podsjetnicima na mobilnim uređajima, posebnim kutijama sa odjeljcima za lijekove itd.
Uz redovitu medicinsku pomoć, redovito preuzimanje lijekova, primjenu lijekova na odgovarajući način, redovitim odlascima na liječničke kontrole, pridržavanjem propisanih mjera dobrih životnih navika – pravilna prehrana i redovita tjelesna aktivnost, pridonose kvalitetnom liječenju arterijske hipertenzije.
*Suradljivost ili poštivanje - možemo definirati stupnjem do kojeg se bolesnik pridržava preporuka i provodi upute o uzimanju lijekova na način na koji mu je propisao liječnik.
*Adherencija - je proces u kojem bolesnik uzima lijekove kako mu ih je propisao liječnik.
