Arterijska hipertenzija jedan je od vodećih uzročnika smrti širom svijeta. Trajno povišenje krvnog tlaka oštećuje krvne žile srca, bubrega i mozga i tako povećava rizik od infarkta miokarda*, zatajenja bubrega i moždanog udara. Do sredine prošlog stoljeća nije postojalo učinkovito liječenje, pa je razvoj antihipertenzivnih lijekova velik uspjeh i važan doprinos u produljenju očekivanog trajanja života. Sniženje arterijskog tlaka predstavlja temelj prevencije kardiovaskularnih bolesti. Usprkos liječenju, mnogi bolesnici s hipertenzijom ne postižu odgovarajuće vrijednosti arterijskog tlaka. Jedan je od glavnih uzroka tomu loš stupanj adherencije. Svjetska zdravstvena organizacija definira pojam adherencije kao stupanj do koje mjere ponašanje bolesnika u uzimanju lijekova, provođenju dijetalnih mjera i/ili promjeni načina života odgovara dogovorenim preporukama zdravstvenog radnika. Adherencija bolesnika prema lijekovima ključan je čimbenik uspješnog liječenja. Loša adherencija bolesnika koji uzimaju antihipertenzivne lijekove česta je i doprinosi slaboj kontroli arterijskog tlaka.
Ljekarnici su najdostupniji zdravstveni djelatnici te kao takvi imaju važnu ulogu u otkrivanju, kontroli i uspješnijem liječenju hipertenzije.
Liječenje hipertenzije uključuje promjenu životnih navika te primjenu antihipertenzivnih lijekova. Glavni je cilj nefarmakoloških mjera ili promjena životnih navika snižavanje arterijskog tlaka te smanjenje broja i terapijskih doza antihipertenzivnih lijekova. Edukacija bolesnika o promjenama životnih navika uključuje: smanjenje unosa soli, izbjegavanje prekomjerne konzumacije alkohola, redovita fizička aktivnost, prestanak pušenja i kontrola prehrane. Promjena prehrambenih navika vrlo je važna za smanjenje rizika od kardiovaskularnih bolesti. Povećan unos kuhinjske soli dovodi do povećanja arterijskog tlaka. Brojna klinička istraživanja pokazala su da smanjenje tjelesne mase dovodi do sniženja arterijskog tlaka. Promoviranjem zdravih životnih navika i edukacijom o zdravlju ljekarnik ima veliku ulogu u prevenciji hipertenzije.
Kao dio zdravstvenog tima, ljekarnik je izvor informacija i kritičke procjene informacija o lijekovima. Rano otkrivanje nuspojava i drugih problema uzrokovanih lijekovima te praćenje učinkovitosti lijekova važna je klinička zadaća ljekarnika. Značajan postotak pacijenta ne uzima lijekove na propisan način ili ih uopće ne uzima. Većina pacijenata uzima kombiniranu terapiju antihipertenzivnih lijekova što dovodi do povećanog broja nuspojava. Nekontrolirana uporaba bezreceptnih (OTC) lijekova predstavlja velik problem jer su pacijenti danas uvelike izloženi informacijama putem medija. Bezreceptni lijekovi mogu stupiti u klinički značajne interakcije s antihipertenzivnim lijekovima. Ljekarnici prilikom izdavanja kronične terapije educiraju pacijente o karakteristikama lijeka, mogućim nuspojavama i interakcijama*. Važno je da ljekarnik održava kontakt s pacijentom i prati tijek liječenja kako bi mogao na vrijeme uočiti i prevenirati probleme koji bi mogli uzrokovati smanjen učinak lijeka. Liječenje hipertenzije traje do kraja života i pacijenti ne smiju na svoju ruku prekidati ili mijenjati terapiju. Ljekarnik prepoznaje nesuradljivost i lošu kontrolu hipertenzije u komunikaciji sa pacijentom. Upravo takvim pacijentima bitno je ponavljati koliki rizik predstavlja neliječena i nekontrolirana hipertenzija. Ljekarnik je posljednji član zdravstvenog tima s kojim se pacijent susreće prije primjene lijeka.
Pravilno mjerenje arterijskog tlaka ključno je za postavljanje točne dijagnoze i adekvatno liječenje hipertenzije. Postupak mjerenja tlaka jednostavan je i kratkotrajan, ali mu se vrlo često pristupa površno i tako se stvara pogrešna klinička slika. Mjerenjem arterijskog tlaka kod kuće postiže se bolja kontrola hipertenzije i suradljivost pacijenta. Ljekarnici educiraju bolesnike o ispravnom mjerenju arterijskog tlaka kod kuće i vođenju dnevnika mjerenja tlaka. Ljekarnik, primjenjujući svoje znanje i iskustvo, intervenira i savjetuje pacijenta te ga potiče na suradljivost, česte kontrole i samosvijest o odgovornom liječenju.
Ljekarnici surađuju s drugim članovima zdravstvenog tima i upućuju pacijente na redovite kontrole kod svojih liječnika obiteljske medicine i na pridržavanje dobivenih uputa. Intervencije ljekarnika koje uključuju edukaciju o bolesti, praćenje terapijskih problema i savjetovanje o primjeni lijekova dovode do poboljšanja adherencije pacijenta i bolje kontrole hipertenzije.
Savjetodavna uloga ljekarnika ključan je čimbenik za motiviranje bolesnika da se uključe u liječenje i da prihvate odgovornost za vlastito zdravlje.
*Infarkt miokarda - Srčani udar ili infarkt miokarda označava oštećenje i odumiranje stanica srčanog mišića koje nastaje kada dođe do smanjenja ili potpunog prekida dotoka krvi u srčani mišić. Glavni uzrok infarkta miokarda jest ateroskleroza arterija koje opskrbljuju srčani mišić kisikom i hranjivim tvarima, to jest bolest koronarnih arterija.
*Interakcijama - promjenama učinaka jednog lijeka zbog istodobnog uzimanja nekog drugog lijeka (interakcija lijek–lijek) ili hrane (interakcija hrana–lijek).
